Do početka Domovinskog rata malo je ljudi znalo da se u Županji godinama svira i sluša dobar rock and roll, i to u onoj tvrdoj, hard rock inačici. Dolaskom rata, kada je opća opasnost postala svakodnevnica Županje, grupa mladih ljudi iskoristila je tu sintagmu da skrene pozornost na svoj grad i da istovremeno pokaže kako u Županji ne samo da se brani Hrvatska, već se, bez obzira na strahote ratnih pustošenja, živi, radi i nadasve, stvara dobra glazba.
Nekolicina nadahnutih Županjaca koji u sastavu tamošnje 131. brigade, Slaven Živanović-Žiža i Pero Galić u jeku rata 1992.g. snimaju svoj prvi materijal naslovljen «OPĆA OPASNOST», koji sadržava osam pjesama domoljubnog karaktera i jednu ljubavnu. Pridružuju im se Igor Kolić na bas gitari, Silvio Soljačić na gitari, Eugen Nemet na bubnjevima i formirana je skupina «OPĆA OPASNOST». Nažalost, prvi materijal nikad nije izašao iz lokalnih okvira i nakon objavljenog materijala grupa 1993.g. naznačuje ambicioznije poteze i objavljuje 1994.g. svoj prvi oficijelni album «TREBA MI NEŠTO JAČE OD SNA».
Na mjesto Eugena u bubnjarsku stolicu sjeda Ranko Šlibar, produkciju potpisuje Marijan Brkić-Brk, a pjesme «Jednom kad noć» i «Treba mi nešto jače od sna» zauzimaju ubrzo visoka mjesta na tadašnjim Hrvatskim top-ljestvicama.
Nakon toga dolazi na red i «AMERIKA». No, 1995 godine, uoči njenog snimanja gitarist Silvio Soljačić napušta grupu. Glazbu i riječi pišu kao i na prethodnom Mario Vestić i Žarko Fabek-Febo koji potpisuje i produkciju. Pjesma «Njene sjene» pobire nagrade publike na «Arenafest 95» zbog čega se nije mogla naći na spomenutom izdanju. Grupa ubrzo uvodi osvježenje u postavu, Vlado Soljačić – Sojka na gitari i Branimir Jovanovac - Bani sa klavijaturama.
Te 1995.g. u vrijeme «Oluje» rat u Županji se nastavlja i ne zaobilazi «Opću opasnost» ni ovaj put, koja poseže još jednom svoje najjače oružje i proizvodi mini-materijal pod nazivom «VRIJEME JE ZA GROM». Grupa ponovno ulazi u studio 1996. g. i počinje rad na svojem novom projektu koji konačno dovršava 1997.g. pod naslovom «RUSKI RULET».
Po drugi put se za vrijeme snimanja predaju bubnjarske palice, ovaj puta ih od Ranka preuzima Josip Kamenski - Kameni. Materijal koji je tada napravljen rezultat je angažmana cijele grupe, Maria Vestića koji je skladao i pisao glavninu pjesama i produkcijskog angažmana Deana Oreškovića-Kloa. «Mjesečar» sa tog albuma postaje pobjednička pjesma «OSFEST-a» 1998.g.
Uspješna je bila i kombinacija sa «Najboljim Hrvatskim tamburašima» i pjesmom «Rastaviše i nas dvoje» kojom osvajaju prvu nagradu na festivalu «Zlatne žice Slavonije» i himnom «Olimpijci» sa istoimenom navijačkom skupinom županjskog NK «Graničar».
Nakon svih previranja na estradnoj sceni u to vrijeme grupa ne iznalazi kvalitetnije rješenje za svoju egzistenciju sviranjem rock glazbe. Kako ne želi promijeniti svoj glazbeno-stilski izričaj, započinje vrijeme njihove kreativne stagnacije i napokon, nakon kratkog razdoblja i sviranja u četveročlanoj postavi, grupa nestaje sa Hrvatske estradne scene. Sve do danas, kada su ponovno okupljeni u svojoj izvornoj i najkreativnijoj postavi, pokušaj reanimiranja «Opće opasnosti» je iz razloga, što ni nakon toliko godina, publika koja ih voli, nije zaboravila uporno spominjati njihovo ime i njihove pjesme. Sve ovo što dolazi je zbog njih,
Veliko im HVALA od hard rock sastava Opća Opasnost!